Sretno i dođite nam opet

Ljudska bića i ribe dugo se druže. Istina, predatorsko je to druženje. Ribu lovimo, ribom se hranimo. Ponekad dođe do zamjene uloga. I tako stoljećima. Istovremeno, u gotovo svakom kutku svijeta, ribe su predmet našeg beskonačnog i potpuno zasluženog divljenja.

S osmjehom ćemo u budućnosti šetati obalama rijeka i jezera, ukoliko održivo gospodarenje ne shvaćamo kao puku frazu. Ukoliko smisleno koristimo sve dostupne alate, a prije svega stručna i znanstvena istraživanja, zadržat ćemo prizore fantastičnih krških slapova i spriječiti izumiranje pojedinih staništa i vrsta. I evo nas, stojimo tu, na kraju naše šetnje uz kršku rijeku. Upili smo djeliće čarobnog svijeta kopnenih voda... pa zapitajmo se što nam je važno. Oduvijek je voda inspirirala čovjeka. Ona je vječna motivacija koja potiče stvaranje. Zato što omogućuje život. Zato što čini veći dio naših tijela i naše okoline. I kako želimo vidjeti svijet koji živi u vodama? Poslušajmo i razmislimo...

Riba koja skače

Ponekad osluhnem tišinu,
pa i sam zašutim...
Površinu Korane zapljuskuje slap.

Sjećam se, kao dijete
volio sam trčati obalom rijeke,
i bacati kamenčiće u vodu.

Najsretniji trenuci bili su...
Riba koja skače.